Usluge zastupanja
03. Upravno pravo
Upravno pravo kao grana prava
Upravno pravo je grana prava koja uređuje upravnu djelatnost u Bosni i Hercegovini, a obuhvata pravne norme kojima se uređuje organizacija uprave (vrste tijela uprvae, njihove nadležnosti, međusubne odnose i slično), djelatnost uprave (vrste akata koje donose, prava i obaveze građana i pravnih lica u upravnoj djelatnosti, postupci donošenja akata, odgovornost za štetu počinjenu u obavljanju upravne djelatnosti i slično), nadzor nad radom uprave (upravni spor, drugi oblici nadzora, inspekcije i slično), kao i druge poslove određene zakonomima u Bosni i Hercegovini.
Upravno pravo je relativno mlada grana prava koja je se je u zasebnu granu pravu izdvojila u XIX stoljeću u Europi, a njeni začetci se mogu naći još u vrijeme prvih pravnih sistema kroz historiju čovječanstva. U savremenim država se naglo razvija iz razloga što se države pravnim regulisanjem sve više upleću u privredni, kulturni i društveni život, a naročito zbog jačanja načela zakonitosti uprave.
U Bosni i Hercegovini upravno pravo je regulisano većim brojem zakona, kako materijalnih iz kojih se crpe prava i obaveze građana i pravnih lica, tako i procesnim, koji uređuju različite procedure pred organima uprave. Međutim, Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine čini jedan opći zakon u pogledu uređenja pravila o upravnom postupku, s tim što treba napomenuti da postoje i tzv. lex specialis kojima se uređuje posebni postupcu u upravnom pravo (npr. Zakon o eksproprijaciji i slično).
Načela upravnog prava
Upravno pravo, kao i sve druge grane prava, počiva na načelima čija primjena se uvijek mora poštivati, te povreda bilo kojeg od načela upravnog prava vodi prema nezakonitoj proceduri i time donošenju nezakonite odluke u upravnom postupku:
Neka od načela upravnog prava su:
-
Načelo zakonitosti, kojim je određeno da savki upravni organ mora provesti upravne postupke isključivo u skladu sa zakonom, ili drugih propisa zasnovanih na zakonu,
-
Načelo materijalne istine kojim je propisano da se u svakom postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenje,
-
Načelo saslušanja stranke kojim je nametnuta obaveza organu uprave da prije donošenje rješenja u nekoj upravnoj stvari, mora saslušati i dati priliku stranci da se izjasni, osim u slučajevima gdje je to zakonom dopušteno ,
-
Načelo ocjene dokaza kojim je propisano da se svi dokazi moraju cijeniti savjesno i brižljivo i to svaki dokaz posebno i međusobnoj povezanosti,
-
Načelo prava žalbe kojim je propisano da se protiv svake odluke organa uprave mora stranci u postupku dati pravo žalbe na to rješenje, osim u slučajevima kada protiv rješenja prema zakonu nije dozvoljena žalba,
-
Načelo pomoći neukoj stranci je načelo kojim je propisana obaveza organu uprave da se stara o stranci kada uvdi da ista nema znanja o vođenju postupka, sve u cilju da se ne stvore štetne posljedice po prava stranke u postupku,
